baner opcina pusca mjesto dobrog zivljenja 2016

Komunalna naknada

KOMUNALNA NAKNADA

Zakonom o komunalnom gospodarstvu propisano je, da je komunalna naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave iz kojeg se financiraju komunalne djelatnosti. Komunalna naknada je davanje koje se obračunava i naplaćuje za kalendarsku godinu.

Komunalne djelatnosti koje se financiraju iz sredstava komunalne naknade

Sredstva komunalne naknade namijenjena su financiranju obavljanja slijedećih komunalnih djelatnosti:

 

1. odvodnja atmosferskih voda,

2. održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, te skupljanja i odvoz komunalnog otpada na uređena odlagališta utvrđena posebnim propisima (npr. poslovi čišćenja trgova, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te javnih cesta koje prolaze kroz naselje),

3. održavanje javnih površina – podrazumijeva se održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu, (npr. bojenje postojećih košara za smeće, sanacija asfaltnog sloja, obnova zelenila u parku itd.)

4. održavanje nerazvrstanih cesta – podrazumijeva se održavanje površina koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa, te gospodarenje cestovnim zemljištem uz nerazvrstane ceste (npr. košenje trave uz ceste i sl),

5. održavanje groblja i krematorija – podrazumijevamo održavanje prostora i zgrada za obavljanje ispraćaja i sahrane pokojnika te ukop i kremiranje pokojnika ( održavanje zelenih površina, stabala, klupa na groblju, zamjena rasvjetnih tijela na groblju i sl.)

6. javna rasvjeta – podrazumijevamo upravljanje, održavanje objekata i uređaja javne rasvjete, uključivši podmirivanje troškova električne energije, za rasvjetljavanje javnih površina, javnih cesta koje prolaze kroz naselje i nerazvrstanih cesta (npr. zamjena rasvjetnih tijela, troškovi utroška električne i sl.).
Obveznici komunalne naknade

Komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog, poslovnog, garažnog prostora, neizgrađenog građevnog zemljišta i građevnog zemljišta koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti.

Komunalna naknada plaća se za prethodno nabrojane nekretnine koje se nalaze unutar građevnog područja naselja, te za stambeni i poslovni prostor izvan građevnog područja naselja u kojem se najmanje obavlja slijedeća komunalna djelatnost, održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta i javna rasvjeta i koje su opremljene najmanje pristupnom cestom, objektima za opskrbu električnom energijom i vodom prema mjesnim prilikama, te čine sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

Pod građevnim zemljištem smatra se zemljište koje se nalazi unutar granice građevnog područja naselja, a na kojemu se, u skladu s prostornim planom, mogu graditi građevine za stambene, poslovne, sportske i druge građevine.
Neizgrađenim građevnim zemljištem smatra se građevno zemljište na kojem nije izgrađena nikakva građevina ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebno odobrenje za gradnju. Isto tako, neizgrađenim građevnim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalaze ostaci nekadašnje građevine

NAKNADA ZA UREĐENJE VODA

Na što se plaća?

Naknada za uređenje voda plaća se na:
• poslovni prostor koji je namijenjen obavaljanju gospodarskih i drugih djelatnosti, uključujući djelatnosti neprofitnih osoba, te tijela Republike Hrvatske, jedinica područne i lokalne samouprave
• stambeni prostor, uključujući kuće za odmor i garažni prostor.
• izgrađeno i neizgrađeno građevinsko zemljište
• objekte komunalne infrastrukture, na sportske objekte i druge nekretnine u javnoj uporabi
• zemljište pod prometnicama, te pod dalekovodima i produktovodima
• šume i šumsko zemljište
• zemljište koje pripada pomorskom dobru na koje je izdana koncesija
Tko plaća?

Ovu naknadu plaćaju vlasnici ili drugi nositelji ovlasti korištenja ili upravljanja nekretninama.
Tarife
Visina naknade za uređenje voda iznosi:

BR. OSNOVICA JEDINICA CIJENA VRIJME
1.
Poslovne prostorije namijenjene obavljanju gospodarskih djelatnosti 1,05 kn mjesečno
2. Poslovne prostorije namijenjene proizvodnim i servisnim svrhama i prostorije za istraživanja i ispitivanja 0,30 kn mjesečno
3. Stambeni prostor za vlastite potrebe 0,20 kn mjesečno
4.
Otvoreni poslovni prostori namijenjeni obavljanju gospodarskih i drugih djelatnosti 0,20 kn godišnje
5. Neizgrađeno građevinsko zemiljšte 0,50 kn godišnje
6. Izgrađeno građevinsko zemljište 0,10 kn godišnje
7. Objekti komunalne infrastrukture, sportski objekti i druge nekretnine u javnoj uporabi 0,10 kn godišnje
8. Zemljište:      
  a)pod autocestama i drugim razvrstanim cestama      
     - pod kolničkom površinom 0,10 kn godišnje
     - u cestovnom pojasu 0,50 kn godišnje
  b)pod željeznicom      
     - pod planumom pruge 0,10 kn godišnje
     - u pružnom pojasu 0,50 kn godišnje
  c)pod aerodromima i heliodromima      
     - pod uzletno-sletnim stazama 0,15 kn godišnje
     - uz uzletno-sletne staze, spojnice i rulne staze 0,10 kn godišnje
  d)u okviru kruga poljoprivrednih i sportskih uzletišta 0,10 kn godišnje
  e)u pojasu pod dalekovodima i produktovodima 0,10 kn godišnje
9. Šume i šumsko područje 0,005 kn godišnje
10. Zemljište u granicama parka prirode 0,002 kn godišnje
11. Zemljište u granicama nacionalnog parka 0,001 kn godišnje
12.
Zemljište koje pripada pomorskom dobru na koje je izdana koncesija 0,20 kn godišnje

 

Kako plaća?

Naknada za uređenje voda koristi se na vodnom području na kojem je ostvarena.
Osnovica za obračun naknade za uređenje voda je četvorni metar predmetne nekretnine. Visinu naknade određuje Vlada Republike Hrvatske uredbom.
Na što se troši?

Sredstva naknade koriste se za financiranje stručnih, administrativnih i drugih poslova upravljanja vodnim sustavom, koji imaju obilježja javnih službi. Od naknade se financira i priprema planova za obranu od poplava i obranu od leda, planova za zaštitu od erozija i bujica, redovno tehničko i gospodarsko održavanje vodotoka, regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, tehničko i gospodarsko održavanje melioracijskih sustava za odvodnju i za navodnjavanje i upravljanje melioracijskim sustavima.

POREZ NA KUĆE ZA ODMOR

Što se smatra kućom za odmor na koju se plaća porez i dvojbe oko prijavljenog prebivališta?

Kućom za odmor smatra se svaka zgrada, dio zgrade ili stan ako se koristi povremeno ili sezonski. Da li se zgrada ili stan koristi povremeno ili sezonski, određuje se prema stvarnom prebivalištu vlasnika.

Člankom 38. Općeg poreznog zakona, propisano je da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine, dok se uobičajenim boravištem smatra stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine, odnosno mjesto u kojem se porezni obveznik zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da na tom području ne boravi smo privremeno.

Međutim, privremeno prijavljivanje boravišta na mjestu gdje se nalazi kuća za odmor, ne oslobađa vlasnika od plaćanja poreza na kuće za odmor.

Naime, oko razrješenja dvojbe da li postoji obveza plaćanja poreza na kuće za odmor na kojoj vlasnici imaju prijavljeno prebivalište, očitovalo se Ministarstvo financija u svojem mišljenjima u kojima se poziva na presude Upravnog suda kao što je i presuda broj Us-8701/2003 od 8. ožujka 2007. prema kojem samo uvjerenje o prebivalištu nije relevantan dokaz o činjenici da se kuća za odmor koristi za stalno stanovanje, već je potrebno dokazati da se u kući za odmor uistinu i živi. U tu svrhu nadležna ispostava Porezne uprave može koristiti sva dokazna sredstva kako bi utvrdila da li se tijekom godine plaćaju samo paušalni režijski troškovi ili su režijski troškovi povećani tijekom cijele godine, a za utrošak električne energije, vode, odvoza smeća, telefona, gdje su zaposleni vlasnici odn. mogućnost putovanja na posao i s posla ako stvarno stanjuju u kući za odmor u kojoj su prijavljeni, gdje se primaju poštanske pošiljke i slično.

Prema tome, prijavljeno prebivalište na adresi gdje se nalazi kuća za odmor ne oslobađa vlasnika od obveze plaćanja poreza na kuće za odmor, ako u spomenutoj kući za odmor stalno ne žive, za što nadležno porezno tijelo može koristiti određena dokazna sredstva.

Ako pravna ili fizička osoba - građanin, posjeduje dvije kuće ili dva stana, od kojih jednu koristi za stanovanje u mjestu gdje ima stalno prebivalište, a u drugom mjestu ima kuću ili stan koji se koristi povremeno tijekom godine, tada se ta druga kuća smatra kućom za odmor i podliježe plaćanju poreza na kuće za odmor.

Plaćanju poreza na kuće za odmor podliježu i sve naslijeđene kuće, kao i kuće koje su možda izgrađene bez građevinske dozvole, ako se koriste povremeno ili sezonski. Ako je kuća za odmor u izgradnji, porez se plaća samo na korisnu površinu dijela kuće koja se može koristiti. Postoje li dva ili više suvlasnika nad kućom za odmor, tada je svaki od njih porezni obveznik za dio kuće što je ima u vlasništvu i svaki osobno dobiva rješenje o razrezu poreza.

Iz navedenog proizlazi da bi pravna ili fizička osoba postala obveznikom plaćanja poreza na kuće za odmor, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke - da je osoba vlasnik kuće za odmor te da takvu kuću koristi sezonski ili povremeno. Pri tome, sama prijava prebivališta ne znači da se kuća za odmor koristi stalno, odnosno da se ne koristi povremeno.

Što se ne smatra kućom za odmor i ne podliježe oporezivanju?

Kućom za odmor ne smatraju se, pa se na njih i ne plaća porez, gospodarske zgrade koje služe isključivo za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora, a to su klijeti, ribarske kuće te druge građevine koje se podižu na kratko vrijeme i upotrebljavaju privremeno.

Pri određivanju poreza na kuće za odmor, često su prisutne dvojbe oko utvrđivanja razlike između klijeti i kuće za odmor. Ali, za njihovo razlikovanje nije bitna površina kao ni uređenost ili opremljenost zgrade, već činjenica da li se zgrada koristi povremeno za odmor i oporavak ili ne. Pod pojmom klijeti, podrazumijeva se takva zgrada u vlasništvu građana, koja se ne može koristiti za odmor ili oporavak, nego služi isključivo kao gospodarski objekt namijenjen poljoprivrednoj proizvodnji, preradi i čuvanju voća i povrća s posebnim prostorom za odlaganje i čuvanje oruđa i alata, pa se na nju ne plaća porez na kuće za odmor. Ako se neka zgrada koristi i kao gospodarski objekt i kao zgrada za odmor, porez se utvrđuje samo za onaj dio zgrade koji se koristi za odmor.
Propisana oslobođenja od plaćanja poreza i potrebna dokumentacija na kuće za odmor
Prema čl. 37. Zakona o financiranju, od plaćanja poreza oslobođeni su vlasnici kuća za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres), starosti i trošnosti te zbog smještaja prognanika i izbjeglica.

Za ostvarivanje prava na oslobađanje od plaćanja poreza, vlasnici kuća za odmor dužni su tijelu nadležnom za razrez poreza, kao dokaz priložiti kopiju zapisnika Komisije za popis i procjenu ratnih šteta, odnosno prijavni kupon od policijske uprave, ako se radi o smještaju progananika i izbjeglica, dokaze da se kuća za odmor ne može koristiti zbog starosti i trošnosti i dr.

Porez na kuće za odmor ne plaća se ni na odmaralište u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja služe za smještaj djece do 15 godina života.

Gradskom odnosno općinskom odlukom, mogu se propisati i druga oslobođenja od plaćanja poreza iz gospodarstvenih i socijalnih razloga, a ovisno o mjestu gdje se nalazi kuća za odmor, starosti, stanju infrastruktute i sl.

Oslobođenja od plaćanja poreza na kuće za odmor može se ostvariti podnošenjem prijave poreza na kuće za odmor najkasnije do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.

pusca.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. saznajte više...